Opis
Rokovnik s likom blaženog Miroslava Bulešića dolazi u crnoj boji, veličine A5. Ovaj hrvatski blaženik rođen je u istarskom mjestu Čabrunići 1920.g. Vrlo brzo dobiva poziv da postane svećenik te odlazi u sjemenište u Kopru, a zatim ga porečko-pulski biskup šalje na studij teologije i filozofije u Rim. Za svećenika je zaređen 1943.g. Iste godine postaje župnik u Baderni. Bilo je to vrijeme Drugog svjetskog rata kada su u Istri djelovale tri vojske: fašisti, partizani i Nijemci. Bulešić je na svakog čovjeka gledao kao sliku Božju. Potvrđuje to i njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Takav njegov stav nije se sviđao komunistima koji su mu se počeli prijetiti, a on polako naslućuje kako njihove prijetnje nisu bezazlene te kako je moguće da ga ubiju. “Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova.”, rekao je na propovijedi Bulešić. Nakon Baderne, Bulešić postaje župnikom u Kanfanaru, gdje oživljava crkveno pjevanje, promiče pobožnosti Srcu Isusovu i Srcu Marijinu te promiče zajedničko moljenje krunice. Poticao je svoje župljane na češću ispovijed i euharistiju. I u ovoj župi počinje dobivati otvorene prijetnje smrću od strane komunista. U školskoj godine 1946/1947. postaje podravnatelj i profesor u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. U kolovozu 1947.g. prati delegata Svete stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sakramenta svete potvrde u Buzetu i okolnim župama. Tom prilikom ljutiti komunisti ulaze i župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da prekinu dijeljenje sakramenta svete potvrde. Bulešić je tada branio Svetohranište i Presveti oltarski sakrament uz riječi: „Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga.“ Nakon tog nemilog događaja Bulešić i Ukmar predvodili su dijeljenje sakramenta svete potvrde u župi u Lanišću. Na taj je dan Bulešić ubijen, a cijeli je događaj opisao mons.Ukmar u svom izvješću svetoj Stolici. “Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…”, zapisao je mons. Ukmar. Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: “Isuse, primi dušu moju!” Ovaj svjedok vjere, svećenik i mučenik blaženim je proglašen 2013.g.





Reviews
There are no reviews yet.