ROKOVNIK MARIJA PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ

Opis

Rokovnik sa slikom blažene Marije Propetog Isusa Petković dolazi u bijeloj boji. Veličina rokovnika je A5. Ova hrvatska blaženica rođena je u Blatu na Korčuli 1892.g. u imućnoj obitelji kao osma od desetero djece. Obitelj se bavila uzgojem vinove loze i maslina, a u to se vrijeme vino i maslinovo ulje dalo dobro unovčiti. Imali su oko 750 najamnih radnika. Njezin otac Antun bio je velikodušan te je u svakoj prilici pomagao sirotinji. Nakon njegove smrti, Marija nastavlja pomagati sirotinju, zbog čega ju je majka često znala prekoravati. Uz obveze u roditeljskom domu, preuzela je i vođenje triju vjerskih društava u Blatu. Tamo je siromašnu djecu podučavala vjeronauk i glavne predmete pučke škole. U svojoj 22. godini počinje promišljagti o svom pozivu. Osluškivala je znakove vremena i uvidjela uz pomoć dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića , kako su Blato i stanovnike Korčule zahvatile nevolje siromaštva i duhovna zapuštenost. Biskup Marčelić ju potiče da se opredijeli za pomoć napuštenoj djeci i nezbrinutim udovicama. U to je vrijeme to područje bilo zahvaćeno brojnim nevoljama, poput bolesti vinove loze, španjolske gripe. Biskup Marčelić povjerava joj vođenje pučke kuhinje u Blatu, a 1920.g. na njegov poticaj, Marija osniva novu redovničku zajednicu, Družbu Kćeri Milosrđa, a svrha Družbe je da preko djela milosrđa širi spoznaju božanske ljubavi i milosrđa. Na redovničkom oblačenju Marija dobiva ime Marija Propetog Isusa te postaje poglavarica družbe. Sestre koje su djelovale s Marijom u početku su skrbile za oko 300-njak djece siromašne djece. Materijalnu pomoć molile su po Slavoniji, Vojvodini. Vrlo brzo počeli su se otvarati novi dječji domovi u Vojvodini, Slavoniji, Srbiji, Makedoniji. Godine 1936.g. sestre Družbe Kćeri Milosrđa na poziv hrvatskog misionara o. Leonarda Ruskovića dolaze u Argentinu. Tamo se sestre posvećuju u radu s djecom  u vrtićima, školama te u radu s bolesnom djecom. U misiju 1940.g. odlazi i Marija, koja tamo ostaje do 1952.g. Preuzela je i duhovno služenje u vojnim bolnicama Campo de Mayo u Argentini i Asuncionu u Paragvaju. U Paragvaju se posebno zauzimala za vjersku pouku, prosvjetu i naobrazbu Indijanaca. U 12 godina njezinog boravka u Južnoj Americi, 140 sestara je pristupilo Družbi, bilo je 20 novakinja, 30 kandidatica i 20 utemeljenih kuća Družbe. Po povratku u Europu, u Rimu osniva Vrhovnu upravu Družbe Kćeri Milosrđa. Umrla je 1966.g., a blaženom joj je proglasio papa Ivan Pavao II u Dubrovniku 2003.g. Bilo je to za vrijeme njegovog trećeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj.