O obrtu Kućanica
Riječ kućanica dolazi od riječi kuća. U rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića, kućanica je ona kojoj je posao da vodi kućanstvo svoje obitelji, koja nije u radnom odnosu izvan kuće; domaćica.
Anić pak kuću definira kao zgradu koja ima zidove i krov te služi za stanovanje. Drugo značenje je obitelj, ukućani, porodica, loza. Ostati doma, brinuti se djecu, pripremati im obroke, hraniti ih, presvlačiti, voditi u šetnje, igrati se s njima, njegovati ih dok su bolesni, možda i nisu bili među mojim prioritetima dok sam bila djevojka. No, postavši majka shvatila sam da je moja velika želja dam budem doma s djecom, aktivno sudjelujem u njihovom odgajanju, ne propustivši njihove prve korake, uspavljivanja, istraživanja svijeta koji ih okružuje. Upravo me uloga mame koja je uvijek tu, iskustvo kućanice obogatilo kao osobu, kao suprugu i majku. Uloga kućanice pomogla mi je otkriti „zakopane“ talente, realizirati odbačene ideja, te stvoriti nove ideje i planove.
Obrt kućanica svoje temelje dobio je prije 13 godina kada sam postala prvo supruga, a zatim majka. Kroz sve te godine u kojima sam se odlučila ostati doma i posvetiti se brizi za djecu i naš dom, nastali su brojni predmeti, koje smo suprug i ja napravili za našu djecu, rodbinu, prijatelje, poznanike. Tako su nastale ponosnice za djecu, personalizirane kutijice, uspomene na primljene svete sakramente i slično. Predmeti koje možete nabaviti na našoj internetskoj trgovini nastaju u našem domu, a sugestije za neke pojedinosti dolaze nam i od naše djece, ali i kroz molitvu.
Naš cilj je da kroz rad i izradu personaliziranih predmeta prenesemo poruke o ljepoti života, o važnosti svetih sakramenata, čovjekoljublja, boguljublja i domoljublja. U našoj Internet trgovini pronaći ćete poklone za svete sakramente: krštenje, prvu svetu pričest, svetu potvrdu, svećeničko ređenje. Također imamo i poklone namijenjene za redovnike i redovnice. U kategoriji prijatelji, pronaći ćete poklone za najboljeg prijatelja, prijateljicu. Nismo zaboravili niti mame, očeve, djecu, kućanice, branitelje i vjernike, koji također mogu pronaći zanimljive poklone na našoj internetskoj trgovini.
KRŠTENJE
Krštenje je temelj cijeloga kršćanskoga života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja.
Sveti Irenej lionski navodi kako nam krštenje daje milost novoga rođenja u Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom. Jer oni koji imaju Duha bivaju vođeni k Riječi, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva nepokvarljivost.
Krsna voda koju svećenik koristi u krštenju, posvećuje se posebnom molitvom u samom krsnom slavlju ili u vazmenoj noći. Tom molitvom Crkva od Boga moli da po njegovu Sinu siđe na vodu sila Duha Svetoga, da se oni koji će njome biti kršteni „rode iz vode i Duha“(Iv 3,5).
Bijela haljina označuje da se krštenik „Kristom zaodjenuo“, da je s Kristom uskrsnuo. Svijeća, zapaljena na uskrsnoj svijeći, označuje da je Krist novokrštenika prosvijetlio.
Upravo ove stvarnosti, koje daje krštenje, pokušali smo pretočiti u zidne posvete, koje možete pokloniti kao uspomenu na primanje ovog svetog sakramenta.
SVETA POTVRDA
Ovaj sakrament usavršuje krsnu milost. Sveta potvrda daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni, poveže s Kristom, poveže nas s Crkvom i njezinim poslanjem. Pomaže nam da kršćansku vjeru svjedočimo riječju i djelima. Potvrda i krštenje u dušu kršćanina utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter. Upravo zato ovi se sakramenti mogu primiti samo jednom u životu. Bitan obred potvrde je pomazanje svetom krizmom na čelu krštene osobe. Podjelitelj ovog sakramenta polaže ruke na potvrđenika te izgovara riječi: „Primi pečat Dara Duha Svetoga“. Svetom potvrdom Bog nam otvara vrata da primimo darove Duha Svetog: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.
Naš naglasak na predmetima koje nudimo kao poklon za svetu potvrdu bio je na sedam darova Duha Svetoga, na punini i zajedništvu krštenja , euharistije i svete potvrde. Kroz ove predmete želimo pokazati kako su darovi Duha Svetoga besplatni, no potrebna je čvrsta vjera, čežnja srca i otvorenost kako bi ti darovi Duha Svetoga bili vidljivi kao plodovi u našem životu.
SAKRAMENT EUHARISTIJE- PRVA SVETA PRIČEST
U Katekizmu Katoličke Crkve piše kako sveta euharistija dovršava kršćansku inicijaciju. Navodi se kako oni koji su krštenjem uzdignuti na dostojanstvo kraljevskog svećeništva te Krizmom dublje suobličeni Kristu, po Euharistiji s čitavom zajednicom sudjeluju u samoj Gospodinovoj žrtvi. Drugi vatikanski sabor zaključio je kako je Euharistija izvor i vrhunac svega kršćanskog života.
Za sakrament prve svete pričesti djeca se obično pripremaju u trećem razredu osnovne škole. Po ovom sakramentu Krist izljeva milost spasenja na svoje Tijelo-Crkvu. Bitni znakovi euharistijskog sakramenta su pšenični kruh i trsovo vino, na koje svećenik zaziva blagoslov Duha Svetoga i govori Isusove riječi posvećenja s Posljednje večere:“ Ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati…Ovo je kalež moje Krvi…“
Na brojnim internetskim stranicama hrvatskih župa ističe se važnost obitelji u prenošenju vjere djeci. Obitelj kao temelj društva, neraskidivo tkivo svakog pojedinca ima svoju važnost i zadaću u suvremenom svijetu. Prenošenje žive vjere, one koja će rasti i nakon primanja ovog sakramenta, nije samo zadaća vjeroučitelja, svećenika ili časnih sestara koje pripremaju djecu za ovaj sakrament. Zadaća je to obitelji, majke i oca, djedova i baka.
Kroz predmete koje izrađujemo kao poklone za sakrament prve pričesti, ističemo važnost Isusovih riječi :“Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni , i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ (Iv 6,53-54)
SAKRAMENT SVETOGA REDA
Katekizam Katoličke Crkve navodi kako je sveti red sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremena nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima. Sveti red ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat.
Crkva podjeljuje ovaj sakrament samo krštenim muškarcima.
Sveti Toma Kempenac u svom djelu „Nasljeduj Krista“ , navodi kako samo svećenici imaju vlast služiti misu i posvećivati tijelo Kristovo. Svećenik je zaista zastupnik Božji koji se služi riječju Božjom po zapovijedi i ustanovi Božjoj; a Bog je tu glavni pokretač i nevidljivi izvršilac, komu je sve podložno što god zaželi i komu se sve pokorava što god zapovjedi, ističe Kempenac. Svećenik, obučen u sveto odijelo, zamjenjuje Krista da moli smjerno i ponizno Boga za sebe i za sav puk. Ima sprijeda i straga znak križa Gospodnjega da se neprestano sjeća muke Kristove. Nosi pred sobom na misnici križ da pažljivo gleda na trag Kristov i nastoji ga ravno slijediti. Označen je križem iza sebe da sve protivštine , od drugih uzrokovane, snosi blago radi Krista. Kad svećenik služi misu, Boga časti, anđele razveseljuje, Crkvu sazdava, žive pomaže, mrtvima pribavlja mir, a samoga sebe čini dionikom dobara, objašnjava Kempenac.
Oslanjanje na Krista, na Njegov križ, na molitvu bile su naše niti vodilje u izradi personalnih uspomena na svećeničko ređenje.
POSVETNA MOLITVA
Budi nam na pomoći, Gospodine, Oče sveti, svemogući vječni Bože, začetniče ljudskog dostojanstva i djelitelju svih milosti, izvore rasta i svakog napretka. Da bi stvorio svećenički narod, ti silom Duha Svetoga podižeš služitelje Krista, Sina svoga, u različitim redovima. Već u Starome savezu razvile su se službe ustanovljene za sveta otajstva: na čelo narodu postavio si Mojsija i Arona da njime vladaju i da ga posvećuju, a druge si muževe odabrao da im pomažu da imadnu udjela u njihovoj službi. Ti si prenio Mojsijev duh sedamdesetorici muževa punih mudrosti da bi on sam, uz njihovu pomoć, lakše upravljao tvojim narodom u pustinji. Aronovim si sinovima predao izobilje očeve punine, da bude dosta svećenika po Zakonu da bi u šatoru prinosili žrtve koje su bile sjena budućih dobara. U posljednja pak vremena, Oče sveti, poslao si u svijet svoga Sina Isusa za glasnika i svećenika naše vjere. On je tebi, po Duhu Svetome, prinio samoga sebe neokaljana i učinio svoje apostole, posvećene u istini, dionicima svoga poslanja; njima si pridružio pomoćnike da njegovo djelo spasenja naviještaju i vrše po cijelome svijetu.
Zato te molimo, Gospodine, udijeli ove pomoćnike sada i našoj slabosti, jer su nam potrebni za vršenje apostolskog svećeništva. Daj, molimo te, svemogući Oče, ovim svojim slugama dostojanstvo prezbiterata. Obnovi u njihovim srcima Duha svetosti. Neka vjerno vrše tu službu drugoga stupnja, koju od tebe, Bože, primaju, te primjerom svoga života budu poticajem ćudoredna ponašanja.
Bili valjani suradnici našeg reda, da njihovim propovijedanjem riječi evanđelja, milošću Duha Svetoga, urode plodom u srcima ljudi i dopru do na kraj zemlje. Bili s nama vjerni djelitelji tvojih otajstava, da se tvoj narod obnovi krstom preporođenja, krijepi s tvog oltara, da grešnici zadobiju milost pomirenja, a bolesnici utjehu. Neka, Gospodine, s nama budu sjedinjeni, da bi za narod njima povjeren i za cijeli svijet milosrđe tvoje molili.
Neka tako svi narodi, u Kristu sabrani, postanu jednim tvojim narodom i potpunoma se ostvare u tvome kraljevstvu.
SAKRAMENT ŽENIDBE
Intimna zajednica bračnoga života i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, sazdaje se ženidbenim ugovorom. Sam je Bog začetnik ženidbe, stoji u Katekizmu Katoličke Crkve.
Isusovo prvo čudo dogodilo se za vrijeme svadbe u Kani. To je bio početak Njegovog javnog djelovanja. „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti“, govori sv. Pavao u Poslanici Efežanima (5 25-26).
Najpoznatiji je njegov Hvalospjev ljubavi.
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.
Upravo smo dijelove ovog Hvalospjeva upisali kao zidne uspomene na sakrament ženidbe. Ima li ljepšeg podsjetnika za supružnike na to kakva je ljubav?
Osim hvalospjeva ljubavi, kao zidnu uspomenu upisali smo i tekst ženidbene privole.
Zidne uspomene na sakrament ženidbene namjenjene su supružnicima koji su tek stupili u brak, ali i onima koji su već u braku, kao poklon za jednu od godišnjica.
POKLONI ZA PRIJATELJE
„Prijatelj je blago. A tek Prijatelj! Doista, gdje ti je blago, ondje će ti i srce biti“, piše sv. Josemaria Escriva u svojoj knjizi Put. Dobar prijatelj je zaista Božji dar za naš život. Prijatelji naš život čine ljepšim, a prava se prijateljstva kušaju u nevolji. Oni koji s nama ostaju u našim teškim trenucima, zaista su pravi prijatelji. Podsjeća nas na to i ovaj biblijski redak: „Prijatelj uvijek nosi ljubav, a u nevolji postaje brat. (Izr 17,17)“
Naše zidne uspomene za prijatelje namijenjene su vašim dragim prijateljima bez kojih bi zasigurno vaš život bio prazniji.
POKLONI ZA MAME
Velečasni Tomislav Ivančić je tako lijepo pisao o majkama. Njegove riječi toliko su duboke, a opet tako jednostavno otkrivaju stvarnost koja je oko nas.
„Majka je dodir s Bogom, ona je sigurnost pred neizvjesnostima svijeta, ona nas nosi iz ništavila u život i prenosi preko smrti u neuništivost. Uz majku se otapaju krivice i grijesi, uz nju mekšaju srca, kraj nje zaželimo biti dobri. Kad nas svi osude, majka nas oslobađa osude. Kad ne možemo vjerovati Bogu i našim slikama o njemu, dodir s majkom rađa povjerenje u Oca na nebu. Treba puno hrabrosti za susret s majkom, za zagledanošću u njezine oči, za priznanjem da smo slabi i da se želimo vratiti.
Isus iz Nazareta je na križnom putu sreo svoju vjernu majku. Oni su se stopili u jedno. Zato kršćanska duša ne može odvojiti Isusa od Marije.
Svaki od nas treba blagoslovljeno srce majke, da bi preživio sve padove i očaje. Majka je dolazak neba.“, pisao je Ivančić.
Naše zidne uspomene i čestitke biti će lijepa uspomena za svaku majku, malo priznanje i podsjetnik kako je voljena i bitna u životima svoje djece.
POKLONI ZA TATE
Uz majku najvažnija osoba za svako dijete je tata. Oslonac, stup obitelji, onaj koji čuva, štiti, prehranjuje. Tate imaju tako važnu ulogu u životima djece. Ne čudi stoga kako je njima u čast posvećen 18.ožujak, kada se slavi Očev dan.
Prekrasni su stihovi pjesme „Da bi netko postao tata“ Zvonimira Baloga, koji otkrivaju svu ljepotu uloge očeva u životima djece.
Da bi netko postao tata,
mora znati nekoliko zanata.
Kao što je stavljanje ruku oko vrata,
kao što je izbjegavanje rata.
Da bi netko postao tata,
mora mu dječji vrisak i skakanje po sobi
postati radost, biti hobi.
Tata ne smije biti naravi teške
i smisla mora imati za greške.
Da bi netko postao tata,
mora uz nekoliko zanata
imati i nekoliko inata,
mora se zainatiti
da će se zatatiti.
Naše zidne posvete namijenjene očevima, sadrže lijepe poruke upotpunjene ilustracijom. Također u ponudi imamo i personalne čestitke za Dan očeva. Mnogo je načina na kojima možemo iskazati poštovanje očevima, a naše zidne posvete samo su mali putokaz i poticaj.
ROKOVNICI-HRVATSKI SVECI I BLAŽENICI-JEDAN IRAC I GOSPA
Razmišljajući o proizvodima koje ćemo nuditi na našoj internetskoj stranici, došli smo na ideju da pripremimo i rokovnike sa slikom hrvatskih svetaca i blaženika. Na taj smo način vam htjeli približiti živote ovih ljudi, koji pripadaju našem narodu. Oni nam mogu biti uzori jer su svojim djelima i riječima pokazivali ljubav prema ljudima, prema potlačenima, zaboravljenima, marginaliziranima. Neki od njih nisu se bojali dati svoj život za Istinu. Svojim životima neustrašivo su svjedočili ljubav prema Bogu, čovjeku, domovini.
Crkva u Hrvatskoj ponosi se sa trojicom hrvatskih svetaca i 13-ero blaženika i blaženica. Hrvatski sveci su: Nikola Tavelić, Marko Križevčanin i Leopold Bogdan Mandić. Hrvatski blaženici i blaženice su: Alojzije Stepinac, Augustin Kažotić, Julijan iz Bala, Jakov Zadranin, Gracija iz Mua, Ozana Kotorska, Marija Jula Ivanišević, Marija Bernadeta Banja, Ivan Merz, Miroslav Bulešić, Serafin Glasnović Kodić, Anton Muzić i Marija od Propetog Isusa Petković.
Koliko blaga nam se nudi ako odlučimo proučavati živote naših hrvatskih svetaca i blaženika. Oni su pravo bogatstvo našeg naroda, ali i Katoličke Crkve.
ROKOVNIK-NIKOLA TAVELIĆ
Prvi rokovnik koji ćemo vam pokazati je onaj s likom svetog Nikole Tavelića. Dolazi u crnoj boji s otiskom sv.Tavelića te molitvom za njegov zagovor. Veličina rokovnika je A5.
Tavelić se rodio u Šibeniku oko 1340 godine. Stupio je u franjevački red u Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Oko 1365. g. zaređen je za svećenika.
Na poziv fra Bartula Alverenskog, vikara Bosanske vikarije, dolazi kao misionar u Bosnu. Tamo je proveo 12 godina propovijedajući Evanđelje. Fra Bartul Alverenski je izvjestio papu Bonifacija IX kako su misionari obratili oko 50 000 bosanskih krivovjeraca.
Oko 1383.g. odlazi u Palestinu, gdje je učio arapski jezik, pripremajući se za misije. Osuđen je na smrtnu kaznu pred jeruzalemskim kadijom, zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne i Stjepanom iz Cunea. Nikola Tavelić posebno se slavi u rodnom Šibeniku, a svecem ga je proglasio papa Pavao VI. 1970.g. Njemu u čast sagrađene su crkve u Cerovcu, Lišanima, Perkoviću, Banjevcima, Vinjanima, zagrebačkoj Kustošiji, Županji, ali i brojnim gradovima izvan Hrvatske, gdje žive naši iseljenici. Spomendan mu je 14. studenoga.
ROKOVNIK MARKO KRIŽEVČANIN
Drugi rokovnik koji vam pokazujemo je onaj s likom Marka Križevčanina. Dolazi u bijeloj boji, veličine A5.
Punim imenom Marko Stjepan Krizin, rođen je Križevcima 1588. ili 1589.g. Po završetku studija zaređen za svećenika 1615.g. te se na kratko vraća u službu u svoju Zagrebačku nadbiskupiju. Kardinal Pázmány, zove ga u Ugarsku te ga imenuje profesorom i ravnateljem sjemeništa u Trnavi, ostrogonskim kanonikom, ravnateljem zavoda i arhiđakonom u Komárnom te upraviteljem opatije u Széplaku u Slovačkoj.
U to su vrijeme Košice bile velika utvrda ugarskog kalvinizma. Andrija Dóczy, gradski upravitelj košica, htio je ojačati položaj malobrojnih katolika te je pozvao dvojicu isusovaca Poljaka Melkiora Grodzieckog i Mađara Stjepana Pongrácza. Nj
Njihov je rad bio plodonosan, no izazvao je i bijes kalvinista koji su potaknuli narod na bunu te su lažno optužili katolike da su izazvali požar u gradu. S Grodzieckim i Pongráczem u gradu je tada bio i naš Marko Križevčanin. Oni su te teške trenutke proživljavali u zajedništvu, molitvi, nastojeći pomoći katolicima. No, ubrzo u grad s hajducima stiže zapovjednik kalvinske vojske Juraj Rákóczi. On zatvara u tamnicu trojicu katoličkih svećenika, Marka, Melkiora i Stjepana. Tamo ih nagovaraju da se odreknu poslušnosti papi te da postanu kalvini. Oni to odbijaju te podnose mučeničku smrt. Njihove relikvije čuvaju se u uršulinskoj crkvi u Trnavi. Kardinal Pázmány poveo je kanonsku istragu o mučeništvu svjedoka vjere te zatražio od pape Urbana VIII. da ih proglasi svetima. No, postupak se oduljio te se njihova beatifikacija i kanonizacija dogodila tek u 20. stoljeću. Sveti Marko Križevčanin nikada ljude nije dijelio prema naciji ili vjerskom opredjeljenju. Postoje dokazi da je s mnogim kalvinistima bio u dobrim odnosima. Kako je živio i u radio u brojnim europskim državama (Hrvatska, Austrija, Italija, Mađarska, Slovačka) određen je za zaštitnika Hrvatske i Hrvata u europskim integracijama. Zaštitnik je katoličkog tiska, Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije te Koprivničko-križevačke županije. Svecem ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1995.g. Spomendan mu je 7. rujna.
ROKOVNIK LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ
Treći rokovnik koji vam predstavljamo je s likom sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ovaj hrvatski svetac rođen je u Herceg Novom, gradiću u Crnoj Gori 1866.g. kao dvanaesto dijete. U sjemenište ulazi u Udine, s obzirom da je kapucinski samostan u bokokotorskom gradiću tada pripadao venecijanskoj provinciji. Po završetku studija zaređen je za svećenika. Kao mladomisnik imao je veliku želju da radi na jedinstvu kršćana, odnosno jedinstvu istočne i zapadne Crkve. No, poslušan svojim poglavarima, radio je druge službe. Bio je poglavar samostana u Zadru od 1897. do 1900.g. Kao ispovjednik u Padovi djeluje od 1906.g. pa sve do smrti 1942.g. Ta posljednja služba, koju je najduže obavljao utjecala je na njegov duhovni rast u mudrosti, ljubavi, pobožnosti. Svakodnevno je satima ispovijedao brojne vjernike različitih staleža i zanimanja. Gospodin ga je obdario darovima uvida u tuđe savjesti, darom proricanja i liječenja. Pokornicima je davao male molitve, a umjesto njih on bi do dugo u noć prikazivao Bogu molitvu i žrtvu. Svecem ga je proglasio papa Ivan Pavao II 1983.g. Spomendan mu je 12. svibnja.
ROKOVNIK ALOJZIJE STEPINAC
Naš četvrti rokovnik posvetili smo blaženom Alojziju Stepincu. Rokovnik je veličine A5, u crnoj boji s otiskom bl.Stepinca.
Ovaj hrvatski blaženik rođen je 1898.g. u Brezariću, župi Kašić kao peto od osmero djece u obitelji Stepinac. Njegova mladost obilježena je sudjelovanjem u Prvom svjetskom ratu, gdje je bio ranjen. Kasnije se zaručio, studirao agronomiju, no tada odlučuje postati svećenik. Ta njegova odluka pripisuje se molitvi njegove majke Barbare. Za svećenika je zaređen u Rimu 1930.g. Papa Pio XI. Imenuje ga 1934.g. zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom. Time postaje najmlađi biskup na svijetu. U montiranom političkom procesu, komunisti ga osuđuju na 16 godina zatvora. Pet godina kazne odslužio je u lepoglavskom zatvoru, a narednih devet godine proveo je u kućnome pritvoru župne kuće u Krašiću. Dok je boravio u lepoglavskom zatvoru postoje dokazi kako su mu stavljali otrov u hranu. Godine 1953.g. imenovan je kardinalom. Bio je veliki protivnik ideologija, naročito nacizma i komunizma s obzirom da su to bile ideologije koje su nažalost trajale kroz veliki period 20-og stoljeća. U paklu Drugog svjetskog rata pokazao je svoju očinsku brigu za svakog čovjeka te ne čude brojna svjedočanstva ljudi kojima je svojim odlukama spasio život. Naročito se to odnosilo na brojne Židove koji su bili proganjani u vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Tako je posredovao da se prebace židovska djeca, koja su u Drugom svjetskom ratu ostala siročad, izvan granica NDH. Zaštitio je i štićenike doma za starije osobe Lavoslav Schwarz u Zagrebu, kojima su se SS službe zaprijetile ako ne napuste dom da će biti deportirani u Auschwitz. Stepinac je omogućio da se štićenici prebace u nadbiskupsku zgradu u Brezovici. Također je dokazano kako je štitio živote i brojnih Srba koji su živjeli u vrijeme NDH, pozivajući na odgovornost tadašnje političko vodstvo NDH. Unatoč brojnim dokazima, komunističke vlasti željele su osuditi Stepinca i zatrti tragove katoličanstva u Hrvatskoj. Svoje dostojanstvo i pouzdanje u Boga, dokazao je i tijekom suđenja gdje je rekao: “Ako ja budem zaista osuđen, pred Bogom kažem da sam nevin osuđen, savjest mi je čista i budućnost će pokazati da sam bio u pravu.”
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. g., Tom je događaju, toliko važnom za Katoličku crkvu u Hrvatskoj nazočilo oko 500 000 vjernika. Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače.
ROKOVNIK IVAN MERZ
Ivan Merz rođen je 1896.g. u Banjoj Luci. Otac mu je bio austrijski časnik i šef željezničke postaje. Nakon što je upisao studij prava na Bečkom sveučilištu, iste je godine pozvan u vojsku. Tada je već trajao Prvi svjetski rat, a Merz je završio na talijanskom ratištu. Boravak na ratištu gdje je bio izložen smrtnim pogibeljima, produbio je njegovu vjeru. Po završetku rata upisuje studij književnosti, romanistike i germanistike. Postaje aktivni član društva Hrvatska, koje je okupljalo hrvatske katoličke studente u Beču. Studij književnosti nastavlja u Parizu na Sorboni i na Katoličkom Institutu. Po završetku studija vraća se u Zagreb, gdje postaje profesor francuskog i njemačkog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Svoje slobodno vrijeme posvetio je odgoju hvatske mladeži u katoličkim organizacijama, najviše u Hrvatskom orlovskom savezu. Ljepota njegove duše privlačila je brojne mlade, koji se u sve većem broju uključuju u djelovanje Crkve. Njegov duhovni rast povezan je sa svakodnevnim odlascima na svetu misu, molitvu krunice. On je bio Bogu posvećena osoba te je razmišljao da osnuje svjetovni institut Bogu posvećenih osoba, koji bi okupljao laike koji rade za Crkvu i za širenje Kraljevstva Božjega. Njegova ideja nije zaživjela zbog njegove prerane smrti, no zato je njegova suradnica Marica Stanković osnovala prvi ženski svjetovni institut u Crkvi u Hrvatskoj pod nazivom „Zajednica suradnica Krista Kralja“. Upravo taj institut okuplja i danas žene koje posvećuju svoj život Bogu živeći u svijetu u raznim zanimanjima, no istovremeno kroz svoje zanimanje i svoj život rade za proširenje Kristova Kraljevstva.
Njegova vjera i pouzdanje u Gospodina bili su vidljivi ne samo u njegovim djelima već i kroz njegove riječi. Posebno su poticajne njegove riječi za osobe koje trpe. „Ako Vas je Isus odabrao da budete apostolom u trpljenju, uvjeren sam da će Vam dati i snagu da uz sudjelovanje Vaše volje taj apostolat i dobro izvršite. Zemaljskim očima možda nećemo vidjeti plodove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Božjem ukazat će nam se koliko je njime duša spašeno; kolikim katoličkim pothvatima je donijelo blagoslova.”, zapisao je Merz.
Preminuo je na glasu svetosti 1928.g. u Zagrebu. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II u Banjoj Luci 2003.g.
ROKOVNIK MIROSLAV BULEŠIĆ
Ovaj hrvatski blaženik rođen je u istarskom mjestu Čabrunići 1920.g. Vrlo brzo dobiva poziv da postane svećenik te odlazi u sjemenište u Kopru, a zatim ga porečko-pulski biskup šalje na studij teologije i filozofije u Rim. Za svećenika je zaređen 1943.g. Iste godine postaje župnik u Baderni. Bilo je to vrijeme Drugog svjetskog rata kada su u Istri djelovale tri vojske: fašisti, partizani i Nijemci. Bulešić jena svakog čovjeka gledao kao sliku Božju. Potvrđuje to i njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Takav njegov stav nije se sviđao komunistima koji su mu se počeli prijetiti, a on polako naslućuje kako njihove prijetnje nisu bezazlene te kako je moguće da ga ubiju. “Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova.”, rekao je na propovijedi Bulešić.
Nakon Baderne, Bulešić postaje župnikom u Kanfanaru, gdje oživljava crkveno pjevanje, promiče pobožnosti Srcu Isusovu i Srcu Marijinu te promiče zajedničko moljenje krunice. Poticao je svoje župljane na češću ispovijed i euharistiju. I u ovoj župi počinje dobivati otvorene prijetnje smrću od strane komunista. U školskoj godine 1946/1947. postaje podravnatelj i profesor u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. U kolovozu 1947.g. prati delegata Svete stolice mons.dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sakramenta svete potvrde u Buzetu i okolnim župama. Tom prilikom ljutiti komunisti ulaze i župnu crkvu u Buzetu,s namjerom da prekinu dijeljenje sakramenta svete potvrde. Bulešić je tada branio Svetohranište i Presveti oltarski sakrament uz riječi: „Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga.“
Nakon tog nemilog događaja Bulešić i Ukmar predvodili su dijeljenje sakramenta svete potvrde u župi u Lanišću. Na taj je dan Bulešić ubijen, a cijeli je događaj opisao mons.Ukmar u svom izvješću svetoj Stolici. “Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…”, zapisao je mons. Ukmar. Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: “Isuse, primi dušu moju!”.
Ovaj svjedok vjere, svećenik i mučenik blaženim je proglašen 2013.g.
ROKOVNIK MARIJA PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ
Ova hrvatska blaženica rođena je u Blatu na Korčuli 1892.g. u imućnoj obitelji kao osma od desetero djece. Obitelj se bavila uzgojem vinove loze i maslina, a u to se vrijeme vino i maslinovo ulje dalo dobro unovčiti. Imali su oko 750 najamnih radnika. Njezin otac Antun bio je velikodušan te je u svakoj prilici pomagao sirotinji. Nakon njegove smrti, Marija nastavlja pomagati sirotinju, zbog čega ju je majka često znala prekoravati. Uz obveze u roditeljskom domu, preuzela je i vođenje triju vjerskih društava u Blatu. Tamo je siromašnu djecu podučavala vjeronauk i glavne predmete pučke škole. U svojoj 22. godini počinje promišljagti o svom pozivu. Osluškivala je znakove vremena i uvidjela uz pomoć dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića , kako su Blato i stanovnike Korčule zahvatile nevolje siromaštva i duhovna zapuštenost. Biskup Marčelić ju potiče da se opredijeli za pomoć napuštenoj djeci i nezbrinutim udovicama. U to je vrijeme to područje bilo zahvaćeno brojnim nevoljama, poput bolesti vinove loze, španjolske gripe.
Biskup Mrčelić povjerava joj vođenje pučke kuhinje u Blatu, a 1920.g. na njegov poticaj, Marija osniva novu redovničku zajednicu, Družbu Kćeri Milosrđa, a svrha Družbe je da preko djela milosrđa širi spoznaju božanske ljubavi i milosrđa. Na redovničkom oblačenju Marija dobiva ime Marija Propetog Isusa te postaje poglavarica družbe. Sestre koje su djelovale s Marijom u početku su skrbile za oko 300-njak djece siromašne djece. Materijalnu pomoć molile su po Slavoniji, Vojvodini. Vrlo brzo počeli su se otvarati novi dječji domovi u Vojvodini, Slavoniji, Srbiji, Makedoniji. Godine 1936.g. sestre Družbe Kćeri Milosrđa na poziv hrvatskog misionara o. Leonarda Ruskovića dolaze u Argentinu. Tamo se sestre posvećuju u radu s djecom u vrtićima, školama te u radu s bolesnom djecom. U misiju 1940.g. odlazi i Marija, koja tamo ostaje do 1952.g. Preuzela je i duhovno služenje u vojnim bolnicama Campo de Mayo u Argentini i Asuncionu u Paragvaju. U Paragvaju se posebno zauzimala za vjersku pouku, prosvjetu i naobrazbu Indijanaca. U 12 godina njezinog boravka u Južnoj Americi, 140 sestara je pristupilo Družbi, bilo je 20 novakinja, 30 kandidatica i 20 utemeljenih kuća Družbe. Po povratku u Europu, u Rimu osniva Vrhovnu upravu Družbe Kćeri Milosrđa. Umrla je 1966.g., a blaženom joj je proglasio papa Ivan Pavao II u Dubrovniku 2003.g. Bilo je to za vrijeme njegovog trećeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj.
ROKOVNIK-GOSPA
„Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ I od toga časa uze je učenik k sebi.“ (Iv 19,26-27)
Ove Isusove riječi s križa, nekoliko trenutaka prije nego je umro svojevrsna su oporuka čovječanstvu, živoj Crkvi, nama vjernicima. U toj oporuci Isus nam ostavlja Mariju kao duhovnu majku kojoj se možemo utjecati u svakoj prilici. Slobodno možemo reći da je naš hrvatski narod primio i prihvatio ove Isusove riječi i zaista naš narod gaji veliku pobožnost i ima veliku ljubav prema Gospi. Ne čudi stoga što u Hrvatskoj postoji preko 1000 crkvi i svetišta koje su joj posvećene. Zaista je čudesan njezin utjecaj na hrvatsku povijest, duhovni hod i opstanak našeg naroda. Čudesna je Marijina intervencija tijekom hrvatske povijesti o čemu svjedoče brojna pismena, usmena i spomenička baština.
Kroz dugu povijest naš se narod utjecao za Gospin zagovor u brojnim nedaćama: kuga, glad, u obrani od Turaka, tijekom Domovinskog rata.
Štovanje Majke Božje širili su po Hrvatskoj redovnici (pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci). Pavlini razvijaju Marijina svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su u hrvatske obitelji uveli moljenje svete krunice. Ne čudi stog što je zagrebački nadbiskup Antun Bauer, 1935.g. okrunio u Mariji Bistrici čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama te proglasio Majku Božju kraljicom Hrvata.
ROKOVNIK- FRANK DUFF
Frank Duff rođen je 7.lipnja 1889.g. u Dublinu u Irskoj kao najstarije od sedmero djece. S 24 godine pridružio se Družbi sv.Vinka Paulskog. To je priključivanje utjecalo na njegov rast u vjeri i njegovu empatiju prema siromašnima i potlačenima. Kada je 1917.g. pročitao knjigu Ljudevita Montfortskog „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji“ ostao je oduševljen spoznajom o Marijinom putu, koji nas vodi prema Isusu. To ga je potaknulo da 1921.g. osnuje Marijinu legiju, laičku katoličku organizaciju koja služi Crkvi i nalazi se pod crkvenim vodstvom. Marijina legija ima dvostruki cilj: duhovno izgrađivati svoje članove i po Mariji širiti Kristovo kraljevstvo. Franku Duffu je pripala velika čast kada ga je papa Pavao VI. pozvao da 1965.g. kao laički promatrač bude nazočan na II. Vatikanskom koncilu.
Frank Duff je umro 7.studenog 1980.g., a u srpnju 1996.g. pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim.
NOTESI-ZNAKOVI PAŽNJE
Male notese s lijepim porukama zamislili smo kao poklon za vama dragu osobu. Ove poruke su motivirajuće, ohrabrujuće, donose osmijeh na lice i mogu biti svakodnevni podsjetnik koliko je važno pozitivno razmišljanje. Notesi dolaze u crnoj boji, veličine 9×14 cm, s četiri različite poruke.
DJEČJI SVIJET-SVE I SVAŠTA
KUTIJICE ZUBIĆ VILA
Ispadanje prvih zubića važan je trenutak u životu vašeg djeteta. Djeca vole staviti zub ispod jastuka i „podsjetiti“ roditelje kako će ih večeras sigurno podsjetiti zubić vila i ostaviti im poklon.
Naše kutijice zubić vila idealne su za čuvanje i pohranu prvih zubića vašeg djeteta. Nudimo ih u različitim bojama.
DJEČJI SVIJET-PONOSNICE
Kako motivirati dijete da samostalno koristi wc? Kako ga odviknuti od pelena? Kako ga motivirati da ustraje u stvarima koje su mu teške, koje mu stvaraju poteškoće, poput vježbanja? Suprug i ja smo također imali takve probleme kroz odgoj naših četvero djece. Jedan od načina koji nam je uvelike pomogao su dječje ponosnice koje smo osmislili za našu djecu. One dolaze u četiri verzije, za dječake i djevojčice. Ponosnica se lijepi na zid ili ormar, na mjesto na kojem je vidljiva djetetu. U polje u boji iznad kućica može se upisati djetetovo ime. U razgovoru roditelji i dijete dogovaraju s djetetom cilj (npr. odvikavanje od pelena). Tako kroz 28 dana ili četiri tjedna, dijete navečer po završetku dana ukoliko je uspjelo postići taj cilj (npr. obavljalo je nuždu na toaletu ili je vježbalo pisanje, čitanje..) zalijepi naljepnicu u predviđenu kućicu. U dogovoru s djetetom, nakon što ono uspije zalijepiti 28 naljepnica, roditelji mogu nagraditi dijete s nekim slatkišem, sitnicom ili igračkom. U našem se slučaju pokazalo kako su djeca bila motivirana da postignu dogovoreni cilj. Njihovo samopouzdanje je raslo nakon svakog uspješnog dana, kada bi zalijepili naljepnicu u kućicu.
UČITELJICE I ODGAJATELJICE-
ZIDNE POSVETE ZA UČITELJ(IC)E/ TETE U VRTIĆU
Što pokloniti učiteljici ili teti u vrtiću na dan rastanka od nje? Ako razmišljate o zidnim posvetama za učiteljice i tete u vrtiću, onda ste na pravom mjestu. Nudimo vam personalizirane zidne posvete s porukom po Vašoj želji, te imenom i prezimenom učiteljice/tete kojoj je poklon namijenjen. Na njih ćemo upisati i razred/grupu vašeg djeteta.
HRVATSKI BRANITELJ-STUP SLOBODE I POBJEDE
Ako bismo kao narod trebali biti ponosni na nekoga, onda su to definitivno naši hrvatski branitelji. Tih 90-tih godina prošloga stoljeća mnogi od njih ostavili su svoje roditelje, supružnike, djecu i krenuli braniti našu prekrasnu domovinu. Njihova je žrtva bila velika, mnogi su ostali bez dijelova tijela, ranjeni, a nažalost mnogi su dali i svoj život za našu slobodu. Neki od njih podnijeli su i okrutna mučenja u srpskim, crnogorskim i bošnjačkim logorima. Sva njihova bol, patnja, krv, ali i njihova hrabrost, odlučnost i vjera utkani su u našu slobodu. Naša se domovina ponosi njima.
U našem obrtu pronaći ćete zidne posvete za branitelje, na koje možemo staviti citat po vašoj želji te namijeniti ga vašem omiljenom branitelju/braniteljici. Ove zidne posvete namijenili smo i za nove generacije mladića i djevojaka, koje će se odazvati pozivu na služenje vojnog roka. Biti će to lijepa uspomena na važan period u njihovim životima
KUĆANICE
Riječ kućanica dolazi od riječi kuća. U rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića, kućanica je ona kojoj je posao da vodi kućanstvo svoje obitelji, koja nije u radnom odnosu izvan kuće; domaćica.
U ovom opisu značenja riječi kućanica nisu opisani poslovi kojima se jedna kućanica bavi. Širok je obujam tih poslova poput: pranja posuđa, pranja veša, podova, čišćenja sanitarija, brisanja prašine, usisavanja, peglanja, kuhanja ručka, spremanja zimnice, briga o vrtu, briga oko djece, uspavljivanja manje djece, hranjenja manje djece, odlazak s djecom u park, odlazak po namirnice, igra i učenje s djecom. No, slobodno možemo reći kako različite životne sredine u kojima kućanice žive, nose i različite poslove o kojima one brinu. Tako se kućanice na selu vrlo često brinu i oko domaćih životinja, vinograda, voćnjaka i vrta.
„Što ti radiš doma po cijele dane?“, često je pitanje koje kućanice mogu čuti u razgovorima. Posao koji ne donosi novac, briga oko djece koja po mjerilima današnjeg svijeta moraju biti u vrtiću, briga oko kuće za koju se može platiti čistačica, zimnica koja se može kupiti, ručak i kolači koji se mogu naručiti samo su dio „dobronamjernih“ savjeta koje kućanica može čuti.
Naše zidne posvete namijenjene kućanicama odabrati će muževi, djeca, prijatelji, članovi obitelji koji cijene predani rad ovih žena. Oni koji znaju da novac nije mjerilo sreće i zadovoljstva. Oni koji osjećaju zahvalnost za svaki trenutak kada im je njihova draga kućanica bila na raspolaganju, koji cijene njezinu žrtvu, njezinu pomoć oko zadaće, koji su zahvalni za svaki doručak, ručak, večeru, za svaku njezinu rukom izrađenu tortu, oni koji pamte igre i odlaske u park s njom, oni koji će zauvijek pamtiti njezine priče za laku noć.
BOŽIĆU SE VESELIM
- ADVENTSKI VIJENCI
Božić je izraz velike Božje ljubavi prema nama ljudima. Toliko važan dan, na koji slavimo rođenje našeg Spasitelja. On tada želi doći u naše srce, nastaniti se u našem srcu.
Danas se nažalost Božić pretvara u sve u ono što Božić u svojoj biti nije. Okruženi smo blještavilom, porukama kako moramo puno toga kupiti, porukama kako su najvažniji pokloni, bogata trpeza za stolom.
Osmislili smo originalne, ručno izrađene adventske vijence kao podsjetnik na Isusovo rođenje. Adventski vijenac se sastoji od dva najvažnija dijela, kruga i svijeća. Krug bez početka i kraja simbolizira vječnost i vjernost. Svijeće simboliziraju Isusovu žrtvu i pobjedu, a njihovo postupno paljenje kroz četiri adventske nedjelje, znakovi su približavanja Božiću.
- C) ADVENTSKI KALENDARI
Naš obrt nudi adventske kalendare za djecu i odrasle. Izrađeni od filca, s 24 kućice, kao dobrom pripremom za Božić. U svakoj kućici nalazi se po jedan zadatak koji bi se trebao napraviti u tom danu. Najbolja priprema za Božić je priprema srca, a ono se najbolje priprema kroz činjenje dobrih djela.
„USKRSNUO JE, NIJE OVDJE.“ (MK 16,6)
KERAMIKA (jaslice, satovi, vaze)
O RADU:
„Uporno tvrdim: u jednostavnosti svog običnog posla, u jednoličnim pojedinostima svakoga dana, trebaš otkriti tajnu-skrivenu mnogima-veličine i novosti: Ljubav.“ (sv. Josemaria Escriva, Brazda str. 135.)
„Stavi na svoj radni stol, u svoju sobu, u svoj novčanik…Gospinu sliku, i na nju svraćaj pogled kad počinješ posao, dok ga obavljaš i kad ga završiš. Ona će ti isprositi-uvjeravam te!-snagu da od svog posla učiniš ljubazni razgovor s Bogom.“ (sv. Josemaria Escriva, Brazda str. 144)
„Svi se oni oslanjaju na svoje ruke, i svaki je vješt u svojem zanatu.“ (Sir 38,31)
„Ali ulažu snagu u pravljenje zemaljskih predmeta, i njihova je molitva u tome da se bave svojim zanatom.“ (Sir 38, 34)